nedjelja, 28.10.2012.
Iduće jutro
Nekako se uvijek nadala
Da jutro neće doći.
Na koljenima tragovi slučajnog pada
Zbog potpetica
Za njih je još premlada
Na obrazima šminka izbrisana dlanom
Grubim pokretom
Gurnuo ju je u stranu
I zvijezde su pobjegle od srama
Ali imala je razlog
Zbog kojeg je sve dala
I njene sive oči
Jednom su bile jarko plave
Dok nije ostala sama
I previše je otrova
U tom malom tijelu
Čekala ga je na stanici
Istrčala na cestu
Kažu, umrla na mjestu.
Sklopljene su male oči.
Nekako se uvijek nadala
Da jutro neće doći.
- 21:28 -
Komentari (9) -
Isprintaj -
#
Opis bloga
Nekome se ne sviđa
Što sam tako jednostavna
Netko će mi reći da trebam htjeti više
A meni ti je dovoljan
Komad papira, olovka
Neka dobra kava,
Malo boli
I eto pjesme.
Volim
Volim kad te vidim kroz vlastite suze
Kako zabrinuto gledaš u onu krhku mene
(Prerijetko je srećeš, valjda)
Jako nježno primaš me
I dok me pitaš što mi je
Paziš da se ne razbijem.
Volim miris tvoje kave, i kako provjeravaš
Je li mi dobra, stalno propituješ
Jer ako ne valja, dodat ćeš šećera
A meni je preslatko
živjeti s tobom.
Volim suton u dvoje, mrzim suton
kad sam bez tebe.
Onda pišem
najtužnije stihove.
Nekad se i naljutim na tebe.
Što te toliko, toliko
Volim.
